Danas su prirodni proizvodi najbrže rastući segment na tržištu i vjerojatno najveći trend današnjice u kategoriji mirisa, s prognoziranom stopom rasta od 9,6% od 2019. godine do 2024. godine. Zbog potražnje za prirodnim mirisima, otvara se put rastu u industriji mirisa.
Marketinški trendovi
Multinacionalne marke već su počele utjecati na ovaj trend. SC Johnson, na primjer, 2008. godine je kupio zelenu marku Mrs. Meyer’s, a samo prošle godine Airwick je predstavio vlastite prirodne i eko-fokusirane proizvode sa svojom Botanica linijom.
Koji faktori utječu na takav rast?
Najveću ulogu u tome ima neznanje potrošača koji su opsjednuti potpuno prirodnim proizvodima. Iako sve sastojke proizvoda moraju zadovoljiti iste sigurnosne kriterije, većina potrošača i dalje se odlučuje za prirodne proizvode jer vjeruju da to znači da su sigurniji i zdraviji.
Razumijevanje “prirodnih sastojaka”
Koliko su važni proizvođači prisutni u ovom području, toliko utječu i na propise, zbog čega još uvijek nemamo jedinstvenu općeprihvaćenu definiciju prirodnog sastojka (Natural ingredient), što otvara veliki prostor za definiranje sastojaka u kategoriji “prirodni“. Izlazi se iz toga da se sastojak mora pojaviti u prirodi, što je dovoljno za industriju za pokretanje i razvoj proizvoda. Postoji mnogo načina oblikovanja proizvoda s prirodnim izgledom, što možemo vidjeti u nastavku teksta.
U vezi s marketinškom kampanjom za proizvode u trendu, postoji i neformalna kvalifikacija. Kada na etiketi piše “sadrži 100% prirodnih mirisa” (contains 100% natural fragrances), to znači da proizvod može sadržavati sastojke koji su prema ISO9235 standardu 100% prirodni.
Kada na etiketi piše “made with“, to znači da miris sadržava prirodna eterična ulja. Formula proizvoda može sadržavati dosta sintetičkih sastojaka, ali mora sadržavati “nosilac” prirodnih sastojaka. “Iz prirodnih izvora” (naturally derived) znači da proizvod može biti napravljen od prirodnih ili sintetičkih sastojaka koji su prvotno bili od materijala koje nalazimo u prirodi.
Mnogi sirovinski materijali koji su dostupni već su napravljeni od sastojaka prirodnog porijekla, što je dobar način da se podrži njihova održivost, dok proizvođač ima širok spektar za rad s njima. Miris “identičan prirodi” (nature identical) je napravljen od sastojaka koje nalazimo u prirodi, ali je sintetički napravljen s ciljem promoviranja održivosti.
Mnogi prirodni sastojci mirisa postaju rijetki i teško se nalaze. Korištenjem sintetičkih ekvivalenata proizvođači mogu dosljedno osigurati visokokvalitetne proizvode i štititi okoliš. Koristeći sirovine biljnog porijekla za izradu proizvoda dobivamo “veganski” proizvod. Takvi mirisi ne smiju sadržavati komponente životinjskog porijekla ili petrokemijskih derivata. Ova opcija uključuje eterična ulja i prirodne biljne mirise, ali i sintetičke, ako su biljnog porijekla. Za razliku od vegana, “vegan-friendly” ima sličan spektar, ali može uključivati i petrokemijski dobivene materijale.
Zbog toga što mirisi koji potječu od materijala životinjskog porijekla većinom nisu prisutni u katalozima proizvođača, mnogi mirisi spadaju u kategoriju “prilagođeno veganima“. Sastojci i gotovi proizvodi “bez okrutnosti” (Cruelty-Free) nisu testirani na životinjama, što se odnosi na sve aromatične materijale.
Kada mirisi potječu iz “održivih izvora” (sustainably-sourced), to znači da sastojci moraju biti prikupljeni iz održivih izvora. Takva klasifikacija omogućuje korištenje sintetičkih sastojaka mirisa. Trenutno je IFRA (Međunarodno udruženje za mirise) definirala 150 eteričnih ulja, 800 prirodnih izolata i 3000 sintetičkih baza. Kombiniranjem navedenog dobivamo mirise, ali samo 100% prirodne koristimo u našim mirisnim svijećama.
Kakva je situacija na tržištu?
Znamo da su svi svjetski tržišta regulirana, ali kako? Američko tržište je regulirano na način da, primjerice, nije obvezno označiti sastav proizvoda, pa tako njihov vodeći proizvođač svijeća za svoju mirisnu seriju ne navodi sastav, već opisuje svijeće: “Bundeve pečene s klinčićima, muškatnim oraščićem i cimetom, zaslađene smeđim šećerom”. Europska unija, osim globalnih, također ima svoje standarde općenito za EU, a svaka članica ima i dodatne standarde, primjerice Italija i Francuska.
